Priči o zaštićenim najmoprimcima već se desetljećima ne nazire kraj. Zamršena situacija koju nijedna vlada Republike Hrvatske ne uspijeva riješiti stvara probleme i stvarnim vlasnicima stanova, ali i zaštićenim najmoprimcima.
U razdoblju socijalizma država je stanove u privatnom vlasništvu dodijelila ljudima koji su postali nositelji stanarskog prava. Kako Ustav Republike Hrvatske ne poznaje stanarsko pravo, bivši nositelji stanarskog prava Zakonom o najmu stanova iz 1996. godine postali su zaštićeni najmoprimci. Njima nije bilo omogućeno otkupiti te stanove kao što je bio slučaj sa nositeljima stanarskog prava u državnom vlasništvu, već je država odlučila da će stvarnim vlasnicima plaćati zaštićenu najamninu. Ovom odlukom vlasnici stanova, odnosno najmodavci nisu u mogućnosti niti ući u posjed svojih nekretnina niti od najmoprimaca zatražiti plaćanje tržišne cijene najamnine.
Negativan kontekst pojma zaštićenih najmoprimaca proizlazi upravo iz toga što oni žive u stanovima koji su u tuđem vlasništvu, a za što plaćaju daleko manju najamninu u odnosu na tržišne cijene, koja iznosi najviše 2,4 kune po četvornom metru. Ugovori o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklapali su se na neodređeno vrijeme, a najmodavcima, odnosno stvarnim vlasnicima tih stanova postroženi su uvjeti koji se tiču otkazivanja takvih ugovora o najmu.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine utvrđeno je kako u Republici Hrvatskoj postoje 3.734 kućanstva zaštićenih najmoprimaca u stanovima u privatnom vlasništvu.
U proteklih nekoliko mjeseci u fokusu javnosti je odluka Ustavnog suda kojom se ukidaju pojedine odredbe Zakona o najmu stanova i izmjene i dopune zakona o najmu stanova iz 2017. godine. Ukinute izmjene odnosile su se na to da bi status zaštićenih najmoprimaca postojao do 31. kolovoza 2023. godine, nakon čega bi najmodavcu plaćali stanarinu po tržišnoj cijeni ili bi imali mogućnost otkupa stana po tržišnoj cijeni, ako ga vlasnik želi prodati. U suprotnom morali bi iseliti iz stan a. Predviđeno je i postupno podizanje najamnine kako bi do 2023. godine ona dostigla tržišnu razinu. Odlukom Ustavnog suda sve se vratilo na početak, a na konačnom rješenju se ne radi dovoljno.
Ukidanje odredbi nikako ne ide na ruku vlasnicima stanova. Europski sud za ljudska prava presudio je već dosad četiri puta u korist vlasnika stanova, a posljednja presuda Statileo donesena je 2014. godine. Tom presudom trebao se napraviti značajan pomak prema rješavanju problema, međutim zakon koji je u razdoblju od 2018. do 2023. godine trebao donijeti konačno rješenje problema sa zaštićenim najmoprimcima, ukinut je dvije godine nakon donošenja. Presudama koje je donio Europski sud za ljudska prava vlasnicima daje pravo na novčanu odštetu za cjelokupno vrijeme boravka zaštićenih najmoprimaca u njihovim stanovima i predstavlja ozbiljan udarac državnom proračunu.
Na rješenje koje bi vlasnicima stanova donijelo mogućnost raspolaganja imovinom koja im je oduzeta, a koje ne bi kršilo prava zaštićenih najmoprimaca, još ćemo morati pričekati.
