Premda je porez na kuće za odmor trebao biti ukinut 2018. godine, to se ipak nije dogodilo, a vlasnici nekretnina dužni su plaćati porez na one nekretnine koje povremeno koriste.
Svaka pravna ili fizička osoba koja je vlasnik kuće za odmor dužna je plaćati porez na iste. Visinu poreza na kuće određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a iznosi između 5 i 15 kuna po četvornom metru korisne površine. Porez na kuće za odmor prihod je jedinice lokalne samouprave na čijem se području kuća nalazi, a većina jedinica je naplatu poreza prepustila Poreznoj upravi.
Za utvrđivanje korisne površine većina se lokalnih jedinica oslanja na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji određuje korisnu površinu kao ukupnu podnu površinu stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju. Tavanske i podrumske prostorije zbog svoje namjene nisu prikladne za stanovanje te se stoga ne uračunavaju u korisnu površinu, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase. Za izračunavanje korisne površine koristi se glavni projekt koji je dio građevinske dozvole ili je potvrđen po nadležnom tijelu. Ukoliko postoje znatnija odstupanja od projekta, korisna površina će se izračunati prema stvarnom stanju.
Prema Zakonu o lokalnim porezima, kuća za odmor definirana je kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Gospodarstvene zgrade koje služe za odlaganje poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora ne smatraju se kućama za odmor. Izuzetak su i kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda kao što su poplava, požar i potres te starosti i trošnosti. Isti zakon propisuje porezno oslobođenje kad su u kućama smještene izbjeglice i prognanici. Porez se ne plaća niti na odmarališta koja su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.
Dokazivanje povremenosti također je jedan od kriterija važan za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na kuću za odmor. Prijavljeno prebivalište na nekoj adresi ne isključuje mogućnost da se ta nekretnina ne koristi povremeno. Za dokazivanje povremenog boravka mogu poslužiti računi za režijske troškove, dokaz o mjestu zaposlenja i slični podaci.
Obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku. Podaci se moraju dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Porez na kuće za odmor plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.
Propisana je novčana kazna od 2.000,00 do 25.000,00 kuna za pravne osobe koje ne dostave podatke za utvrđivanje poreza na kuće za odmor.
