Mediteranska arhitektura karakteristična je za zemlje koje okružuju Mediteran kao što su Italija, Portugal i Španjolska, ali domovi uređeni u ovom stilu mogu se naći i u Francuskoj, Grčkoj i Maroku. Još se naziva i španjolskim kolonijalnim stilom, marokanskom arhitekturom, mediteranskim preporodom pa čak i neo-mediteranizmom.
Uređenje doma u mediteranskom stilu usmjerava se na povezivanje s prirodom. Veliki prozori i vrata koji vode na balkone i terase omogućavaju spajanje s prirodnim okruženjem, značajni su za mediteranski stil.
Povijest mediteranske arhitekture
Slično kao i kod razvoja ostalih stilova, i mediteranska arhitektura razvijala se tako da su se u početku koristili dostupni materijali kao što su nepečena opeka ili ćerpič, sa završnom štukaturom i glina za prepoznatljive crvene krovove.
Kuće i zgrade u mediteranskom stilu kakve imamo danas zapravo spadaju u arhitekturu mediteranskog preporoda, a bile su građene tako da privlače svojom toplinom, opuštenošću i bogatstvom. Iako je u početku takav stil uređenja bio rezerviran samo za javna mjesta poput hotela i odmarališta uz more, s vremenom su ga popularizirali američki arhitekti u Floridi i Kaliforniji. Doživio je svoj procvat u 20-im godinama prošlog stoljeća kad su Amerikanci postali opčinjeni bogatstvom i ležernim načinom života, te su željeli da im i domovi budu tako uređeni.
Usprkos spajanju različitih kultura i utjecaja možemo razlikovati tri osebujna stila mediteranske arhitekture:
- Talijanska renesansa crpi inspiraciju iz razdoblja 16. stoljeća, a prepoznatljive značajke su lukovi i stupovi. Ovo je najpoznatiji i najkićeniji tip mediteranskog stila.
- Španjolski preporod posuđuje ideje koje su razvili španjolski doseljenici u Americi u 16. stoljeću, te je ovaj stil jednostavnija i rustičnija varijacija mediteranskog stila. Kuće u ovom stilu najčešće imaju samo jedan kat, čiste linije i glatki krov.
- Moderni mediteranski stil spaja utjecaje mnogih kultura. Veliki, otvoreni prostori, masivne kuhinje i uređenje interijera i eksterijera koji se nadopunjuju tipične su značajke ovog stila.
Nezaobilazni elementi mediteranske arhitekture
Današnji domovi uređeni u mediteranskom stilu zadržali su mnoge od klasičnih arhitektonskih i dekorativnih elemenata.
Velike simetrične fasade
Većina mediteranskih domova ima jedan ili najviše dva kata. Ulazna vrata se nalaze negdje na sredini kuće i okruženi su visokim prozorima. Mediteranska arhitektura stavlja naglasak na eksterijer, tako da su za nju karakteristična velika vrata i visoki prozori koji vode u dvorišta, vrt ili terase.
Krovovi od crvene gline
Kao i španjolski i meksički krovovi, mediteranski domovi imaju crvene glinene krovne pločice koje su oblikovane poput polovice cijevi. Ovaj oblik pločica ne samo da omogućava lako ispuštanje vode, već hvata i hladan zrak koji rashlađuje kuću tijekom vrućih ljetnih dana.
Zidovi sa štukaturom
Eksterijer i interijer sa štukaturom često su viđeni u područjima vrućeg i suhog podneblja. Tijekom vrućih dana, ovakvi deblji zidovi mogu bolje zadržati rashlađen zrak u interijeru. U noćima kad temperatura padne, polako oslobađaju toplinu nakupljenu tijekom dana.
Okićeni lukovi
Ugađajući i strukturi i dekorativnim elementima, okićeni lukovi uglavnom su postavljeni oko vrata i prozora. Ponekad su ukrašeni šarenim ručno izrađenim pločicama ili staklenim mozaikom.
Balkoni od kovanog željeza, rešetke za prozore i ukrasi
Eksterijer mediteranskog stila često sadržava balkone od kovanog željeza, a ovaj dekorativni element se može pronaći i u vrtovima, popločanim dijelovima dvorišta i terasama. Kovano željezo daje dodatnu toplinu, te služi kao zanimljiv detalj i ukras.
Vanjski životni prostor
Kao što je već spomenuto, mediteranske se kuće stapaju sa svojim prirodnim okruženjem. Većina domova ima vanjski životni prostor, poput popločanog dijela, terase, balkona ili atrija, dok se u cijeloj kući nalazi puno pristupnih točaka otvorenom prostoru.
Najviše domova u mediteranskom stilu pronaći ćete u toplijim, suhim podnebljima, primjerice Kaliforniji, Floridi i Teksasu, gdje se vidi španjolski utjecaj. Ne samo da građevinski materijali bolje prolaze u toplijim podnebljima, npr. ćerpič može nabubriti i puknuti kada je izložen hladnim i vlažnim uvjetima, već je s vremenom na ta područja snažno utjecala španjolska kultura. Nije iznenađujuće što mnogi arhitektonski stilovi regija odražavaju taj španjolski utjecaj.
