Za slučaj da se još niste sreli s pojmom bračne stečevine, ukratko donosimo osnove s kojima biste trebali biti upoznati. U poslovima koji su vezani za promet nekretnina, utvrđivanje bračne stečevine je vrlo važno. Primjerice kod kupnje nekretnine putem kredita banke, prodavatelj mora priložiti izjavu da nekretnina je ili nije dio bračne stečevine. Najčešće je sadržana u predugovoru ili kupoprodajnom ugovoru, ali može se dogoditi da banke traže da se potpiše i ovjeri njihov obrazac. Suglasnost mora biti dana u pismenom obliku i ovjerena kod javnog bilježnika. Naime, upravo se davanjem ove suglasnosti nastoje izbjeći situacije u kojima bi jedan od supružnika bez znanja drugoga mogao prodati nekretninu ili je opteretiti hipotekom, što predstavlja veliki problem ako je u pitanju nekretnina koja je obiteljski dom. Ukoliko suglasnost ne postoji, ona ne utječe na prava i obveze treće strane, dok bračni drug bez čije je suglasnosti posao poduzet, ima pravo na naknadu štete od strane bračnog druga koji je tu štetu uzrokovao.
Bračna stečevina je prema Obiteljskom zakonu imovina koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegovom. Imovina koja ne ulazi u bračnu stečevinu je ona koju su bračni drugovi stekli prije braka ili je stečena za vrijeme bračne zajednice, ali ne na temelju rada. Kao osnova za stjecanje zajedničke imovine uzima se rad, stoga naslijeđene ili darovane nekretnine ne pripadaju bračnoj stečevini. Prema tome, imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli na temelju pravnog posla koji nije rad, njihova je vlastita imovina i nije dio bračne stečevine. Bračni drugovi u jednakim su dijelovima suvlasnici bračne stečevine, osim u slučajevima kad su to drugačije dogovorili.
Bitno je napomenuti da se i kod trajanja izvanbračne zajednice koja traje najmanje tri godine stvaraju osobni i imovinski učinci kao i kod bračne zajednice na koje se primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.
Na kraju, da bi bračni drugovi bili sigurni u to što je njihova vlastita, a što bračna imovina, mogu potpisati bračni ugovor koji se mora sastaviti u pisanom obliku i ovjeriti kod javnog bilježnika. Njime mogu urediti imovinskopravne odnose na postojećoj, ali i budućoj imovini te tako izbjeći probleme koji bi se kasnije mogli javiti.
